
Predstava "Hidžab"
U srijedu 15. februara 2017. godine u prostorijama ženske medrese učenice odjeljenja IIIb izvele su prigodnu predstavu na temu hidžaba.
Predstava je jedna od aktivnosti realiziranih u mjesecu februaru koji se u Medresi ove godine obilježava kao mjesec hidžaba.
Utakmica prijateljstva
Članovi Nogometne sekcije u utorak 14. februar 2017. godine ugostili su ekipu fudbalera iz Mješovite srednje škole '308. slavna brigada'-Novi Travnik.
U prelijepom ambijentu sportsko-rekreativnog centra u Golešu učesnici obje ekipe pokazali su zavidno nogometno znanje.
Rezultat je svakako bio u drugom planu ali vrijedno je napomenuti da su gosti završili utakmicu sa jednim golom prednosti. Utakmica je protekla u fer i korektnoj atmosferi na zadovoljstvo svih prisutnih.
Kurs turskog jezika u Istanbulu
U sklopu projekta "Moj izbor je turski" pod pokroviteljstvom instituta Yunus Emre Sarajevo u našoj školi se od prošle godine izučava turski jezik kao drugi strani izborni predmet. Tom prilikom potpisan je sporazum o bratimljenju naše medrese sa medresom Kadikoy Erkek Imam Hatip Lisesi u Istanbulu. Prilikom prošlogodisnje posjete bratskoj školi naš direktor mr. Dževdet Šošic je dogovorio posjetu kolektiva i intenzivni kurs za učenike u Istanbulu. Oba projekta su uspjesno realizovana u januaru tekuće godine na čelu sa profesorom mr. Arminom Jasarevic koji je ujedno bio i vodič.
Nakon 7-dnevne posjete profesora i naši učenici su boravili u bratskoj školi na intezivnom kursu turskog jezika od 15.02.-03.02.2017. godine. Učenici su svaki dan imali nastavu turskog jezika, a poslijepodnevne sate su domaćini iskoristili kako bi učenicima pokazali kulturne i historijske znamenitosti grada koji se proteže na dva kontinenta. Tako su naši učenici imali priliku posjetiti palače iz osmanskog perioda, džamije, muzeje i druge znamenitosti. Pored toga učenici su imali ekskurziju i u zelenu Bursu, grad kestena, prvu prijestononastolnicu Osmanske imperije gdje se nalaze turbeta i malouzeji porodice Osman gazije utemeljitelja carstva. Učenici su također dobili i vrijedne poklone od domaćina i turskih biznismena.
Na kraju programa učenici su imali dodjelu certifikata te su priredili prigodan program na turskom jeziku učeći ilahije, recitacije, kao i impresije o posjeti.
Tom prilikom domaćini nisu krili izraze oduševljenja jer su naši učenici pokazali zavidan nivo znanja koje su stekli u pomenutom periodu.
Dodjeli certifikata pored domacina prisustvovali su zamjenica opcine Umraniye, direktor obrazovanja pokrajine Kadikoy i predstavnici guvernera.
Na kraju ispred našeg kolektiva želimo se zahvaliti našem direktoru bratske škole gospodinu Burhanu Ozturku na uloženom trudu i zalaganju da se uspješno realizuje ovaj projekat.
Također zahvale idu i opcini Umraniye na čelu sa načelnikom gospodinom Hasan Dzanom koja je finansirala i realizovala dio projekta.
Pri povratku kroz oduševljenje učenici su rekli: „ Dvije države, dva jezika, ali jedno zajedničko bratsko srce i ruka prijateljstva koja hrli uvijek i zauvijek. Jedno prelijepo iskustvo!“
„Dok god se tuđoj sreći raduješ, tuđu suzu osjećaš, ne boj se… čovjek si!“
Pobjednički literarni rad povodom manifestacije "Ilhamijini dani 2016" učenika Sefer Kerima
Šapatom dozivam djela koja me krasiše kroz tmurna vremena ljudskog postojanja. Često mi tegobne misli prohujaju glavom i pokatkad se izgubim, izbrišem svoj trag, nestajem u koloni uspomena. I onda shvatim da je prošlost teška borba u kojoj smo svi nekada bili borci, kreatori vlastite priče koju sada čitamo, počinjemo osjećati ritam koji se negdje izgubio a sada ga ponovo pronađosmo. Negdje. Na repertoaru kompozicije ukrasa. Na tom nikad ugašenom plamenu koji gori i čezne, u svom se ropstvu davi, kao da mu to biva posljednji uzdah života mizernog. Iskre se suptilno bacaju u visine ne bi li uveličale taj prizor kojim se sloboda doziva na sve glasove. Te bi se varnice izgubile, oslabile bi pred vatrom koja za životom gori…jer, možda joj nije suđeno da se rasplamsa i da proguta kolijevku neostvarenih želja i uspomena…Sada stojim na mjestu išibanom prošlošću. Tako je šarena ta slika u mojoj glavi, taj prizor. Niko se ne bi usudio prikazati je onako kako je doživljava jer bi to značilo da se ne poštuje dimenzija minulih dana odakle vrijednosti ostaju iste; ili se vremenom gube i blijede, ili se kriju pod velom straha i nemira. Prisjećam se ljudi koji su me kroz život pratili. Jedni su odlazili a drugi dolazili. Ovi što odu, njihova gravura promijeni mramornu ploču na kojoj je urezan i najdublji izraz moga egzistiranja. I ovi što dođu, sve to izgleda tako naprasno i neočekivano, ponekad smiješno i neostvarljivo, ali ipak u obrisima stvarnog doživljaja sreće. Prolazim kroz tunele koji su naizgled bezizlazni i tmurni kao najgore sjenke koje čovjeku u san dolaze. Tu se gase svi snovi ali rađa nada. Nada da će tunel skratiti dužine svoga vladanja. Nada da će svjetlost okupati blijede i hladne zidine. I, kao što to na kraju i biva, Božije određenje se ne mijenja, ono je isto za sve koji i pate i uživaju, za sve one koji sreću prizivaju dok zloslutne misli od sebe odgone. Vrijeme je krotitelj mojih poriva dok sam ja samo dio univerzuma, funkcioniram onako kako to sudbina diktira. Tada, ne smijem biti nezasit. Svaki dio moga srca traži ljepotu s kojom će se skrasiti. Duša traži svoj duhovni mir…
Koliko li je samo potrebno da čovjek bude sretan? Vjerovatno to ovisi od izraza vlastitih želja i postignuća, ali nikada neću biti čvrsto uvjeren kako ona dolazi sama, tek niodakle, da bi se uvukla u skrivene pećine razuma i od tamo zavladala i bespogovorno čovjeka održavala uspravnim. Lice sretnika je uvijek bilo ozareno, pa zar je tako teško posmatrati ljepotu tog istinskog ukrasa? Zar je odveć postalo griješno osjetiti ljepotu u riječima, gorčinu u suzi koja svjedoči istini? Nisam dovoljno hrabar da dam odgovore. Za neke bih sigurno bio lažljivac koji se boji laži, nesretnik koji više ne sanja o sreći, osamljena duša bez izražajnosti osjećaja, progonitelj svoje zasluge da budem sretan. Znam da ću biti omražen, jer se negdje u jezgrovitoj dubini moga bitka krije vjera u povratak zaboravljenih halova. Ne osvrćem se na to; vidjeti sretnog čovjeka je za mene utjeha, bol koja se pretoči u suzu griješnika je za mene poput rastanka, svakog nepozvanog gosta na gozbi istrajnih ratnika. Već sam vidio i one koji prolaze pokraj života a da ga i ne osjete. I, pokatkad se pitam, gdje te suze idu, zbog koga se rastaju i sa postojanjem svojim dijele? Njihova patnja postaje besmislena, u njoj se ne naziru riječi istine jer su iščeznule. Na putu do vječnosti sjedam na kamen i razmišljam. Prolaznici
me gotovo izgubljeno gledaju staklenim i providnim pogledom; sivilom je odjeven krajolik koji vodi u još neistražene dubine mašte, svakojake kreacije doživljenog svijeta. Spektar boja biva zarobljen u srcima tih napaćenih, umornih duša. Pokušavam osjetiti čar lutanja; ali mi nešto unutrašnje govori kako je to nemoguće, ne tješi me i ne ohrabruje moje napete misli. Kao da sam ostao sam sa svojim bićem jer moram pronaći sreću na tmurnim licima prolaznika. I te riječi koje mi, tek onako kao odraz izumrlih osjećaja upute, postaju suhe i nezgrapne. Pokušavam zamisliti osmijehe na njihovim licima, pokušavam osjetiti suzu koja se teško iz tog unutrašnjeg svijeta rastane.
O ti, čovječe, izgubljeni sanjaru nad prostranstvima pustim, pogledaj oko sebe i sivilo sakrij od očiju svakojakih. Ne dozvoli da te patnje proganjaju, sjenke u stopu prate, jer si ti, uistinu, ukras ovog svijeta. Bez tebe bi smisao postojanja beskrajno lutao i tražio sklad. Bez tebe bi sivilo postalo umjetnost boja. Zato, čvrsto se osloni na sreću svoga postojanja i vjeruj suzi koju ispustiš, jer ona, doista svjedoči istini, možda i patnji koju suptilno i prikriveno osjećaš. Neka ti se oči napajaju nad pitkim izvorima ljubavi i radosti, neka tvoje biće osjeća tuđu bol i tuđu sreću.
O ti, razumni stvore, širi krila istine i neka se dubina tvoga bivanja okiti znanjem i lijepim vladanjem. Niko te neće bolje razumjeti osim tvoga duha, tvoga bića koje sa tobom diše i koje te osjeća. Ljudi će te povrijediti, to je sigurno. Povrijedit će te. Ti si izgubljeni sanjar na svome putu. Vrijeme je da pronađeš svoje utkano pravo na doživljaj sreće, vrijeme je da osjetiš radost na licima tvojih saputnika. Tvoja će životna priča biti upotpunjena. U njoj će biti mjesta za osmijehe i suze, patnje i ponos, ljepotu svega postojećeg i strah od gubitka. Svega će biti na putu tvom, ali ti si taj koji istrajan treba da bude. Tvoja te snaga krasi i obznanjuje misli uzburkane. Vjeruj ljudima. To ti je i preostalo. Osjeti otkucaje tih bojažljivih srca. Razumjet ćeš. Sve će ti se na kraju vratiti.
Sreća koja ti ne pripada nije ti ni suđena. Suza koju ne pustiš nije te snašla. Sretan si. Hodi zemljom kao borac. Prošlost je samo zaboravljena dimenzija u koju si skrio osjećaje puste. Preda se gledaj i ne osvrći se, past ćeš. Neka ti hrana bude tuđa sreća, a tuđa suza samo opomena. Ne zaboravi. Čovjekom ćeš se zvati. Jednom. Kada se sve završi, kada se bajka životom nazvana kraju približi. Tada će ti biti jasno, o čovječe. Sve će ti se poslije pokazati. Nikada ne zaboravi da si samo krhko biće puno uspomena sablasnih. Morat ćeš se raspasti. To je priroda bivanja tvoga. Živiš da bi na kraju umirao. Ponovo rađanje će biti dokaz požrtvovanosti tvoje. Raduj se i ne tuguj. Sakrij se iza osmijeha čarnih, suze gorke čuvaj…
Obilježeno 25 godina Savjetovanja regionalnih komandanata Patriotske lige BIH
U utorak, 7. februara 2017. godine obilježena je 25. godišnjica Savjetovanja regionalnih komandanata Patriotske lige RBIH. U povodu godišnjice odala se počast poginulim i održan je okrugli sto „Mehurići 1992. – 2017.“ u Centru za kulturu Travnik.
Patriotska liga formirana je 10. Juna 1991. godine, te je djelovala do aprila 1992. godine, kada ulazi u sastav Armije RBIH.
Kako je rečeno, na Savjetovanju regionalnih komandanata Patriotske lige, koje je održano 7. I 8. februara 1992. godine u Mehuriću kod Travnika, usvojen je plan za odbranu građana BIH.
Hor naše Medrese je uveličao ovaj skup izvođenjem kaside, a pored horske sekcije bili su prisutni učenici i učenice kao i radijska sekcija naše Medrese.
Novi uspjeh Safera Tarakčije u karateu
U nedjelju 5.februara 2017. godine u Splitu, Republika Hrvatska je održan 1. Split KARATE KUP (International karate kup), na kome je naš učenik Safer Tarakčija osvojio prvo mjesto u kategoriji Kumite (borbe) -juniori +76 kg.
Ovom prilikom čestitamo Saferu na novoj zlatnoj medalji i novom uspjehu i da Gospodar njime bude zadovoljan.